Kada se u obitelji rodi dijete s teškoćama u razvoju, mijenja se dinamika cijele obitelji. Često veselje i iščekivanje zamjene zabrinutosti, straha, neizvjesnosti, brojne nove obveze i svakodnevni stres.
U mnogim obiteljima postoji jedno dijete koje tada prerano nauči biti “dobro”, tiho i strpljivo. Ne zato što to želi, nego zato što obitelj ponekad jednostavno nema više kapaciteta.
Braća i sestre djece s teškoćama u razvoju nose jedinstven životni teret i iskustvo. Često se nazivaju “nevidljivom braćom i sestrama” jer pažnja obitelji i okoline često biva usmjerena na dijete s teškoćama.
Braća i sestre djece s teškoćama često rano nauče ne tražiti previše i ne stvarati dodatne probleme roditeljima koji su već iscrpljeni svakog dana. Upravo zato ta djeca ponekad ostanu najmanje viđena. Ne zato što ih roditelji manje vole, nego zato što obitelj pokušava preživjeti dan.
Emocionalni izazovi, prerano sazrijevanje, osjećaji zapostavljenosti, krivnje ili ljutnje …. O svemu tome, ali i onim pozitivnim stranama kako ta djeca izrastu u osobe koje rano nauče o različitostima, toleranciji, imaju veći senzibilitet te postanu snažni i osjećajni ljudi razgovarali smo na našem susretu 3. rujna 2026.g.
Kroz razgovor nas je vodila edukacijska rehabilitatorica Lorena Koštić, kojoj je to tema bila i za Doktorski rad na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
